SVE VEĆI BROJ AUTISTIČNE DJECE

Broj autistične djece u Republici Srpskoj u stalnom je porastu, a najčešće se posumnja na dijagnozu autizma u trećoj godini života, usljed nerazvijenog govora. 

"Zvaničnih podataka o broju autističnih lica u Srpskoj nemamo, a naše Udruženje broji više od 30-oro djece, iako je ta brojka mnogo veća“, rekla je Srni predsjednik Udruženje za pomoć licima sa autizmom "Djeca svjetlosti" Mirjana Kojić, u povodu 2. aprila Svjetskog dana svjesnosti o autizmu. 

Ona pojašnjava da je autizam razvojni poremećaj komunikacije i socijalne interakcije koji se javlja u ranom djetinjstvu i traje do kraja života. 

Autizam se češće javlja kod osoba muškog pola. Autustične osobe imaju problem kada uče, počevši od ranog usvajanja osnovnih navika pa do sticanja apstraktnih znanja i socijalnih vještina. 

Smetnje su najviše izražene u domenu komunikacije, u razumijevanju i prihvatanju pravila i zahtjeva koje socijalne situacije postavljaju i usklađivanju sopstvenog ponašanja sa tim situacijama. 

Kojićeva objašnjava da se autizam može prepoznati kada nastanu problemi u kominukaciji, kada govor kod djece kasni ili potpuno izostaje, kada ponavljaju rečeno, kada imaju teškoće započinjanja i održavanja razgovora. 

"Autizam se može prepoznati i kada nastane izbjegavanje kontakata i teškoće u održavanju pažnje, teško uspostavljanje kontakta očima, neobraćanje pažnje na druge osobe“, navodi Kojićeva. 

Kod autistične djece može se primjetiti i nedostatak prvog smješka, izbjegavanje zagrljaja i laganih dodira, kao i nemoć iskazivanja svojih osjećanja. 

Karakteristične odlike ponašanja dece sa autističnim spektrom su: nezainteresovanost, prilaženje drugima uz pomoć i podršku odraslih, kada im se neko obraća ne reaguju, koriste ruku odraslog da dođu do onoga što žele, smanjena mogućnost za imitativnu, kreativnu igru. 

Predmetima se bave na stereotipan način,okreću ih, ređaju, ponavljaju riječi onako kako ih čuju, nemaju interesovanja za drugu u djecu, često ponavljaju isti sadržaj... 

"Ponašaju se jednolično, ne uspostavljaju kontakt pogledom, neke stvari rade jako dobro, ali i ne one koje se podrazumjevaju“, nabraja Kojićeva. 

Ona objašnjava da postoje razne teorije o uzrocima ovog razvojnog poremećaja, ali da nisu dokazane.