Samoubistvo na predsjedničkom pragu
Kao odgovor na Dodikovu novogodišnju čestitku, na predsjednički prag mu je stigla jasna poruka poslata očajničkim potezom 83-godišnjeg starca koji je sebi oduzeo život pred Palatom Republike, usred bijela dana.
Trpeljiv smo narod, nije to ništa novo. Srpskom pravoslavnom, hrišćanskom duhu, koji još negdje tavori zapretan duboko u nama, nisu imanentni protesti u zapadnjačkom maniru. Srbi su se oduvijek okupljali na mobe, da pomognu jedni drugima, na zborovima i vašarima, svadbama i sahranama, na krunisanju svojih kraljeva. U političkom smislu, ta okupljanja dešavala su se u vrijeme buna i ustanaka, uvijek izazvana spoljnim faktorom. Radnici su se od začetka kapitalizma bunili protiv bahatih gazda, ali uvijek je to bilo nekako lokalno ograničeno i sporadično.
Prvi značajniji bunt dogodio se u osvit Drugog svjetskog rata, kada su Srbi tokom martovskih demonstracija masovno izašli da protestuju protiv Trojnog pakta. Znamo iz istorije da je to bio vojni puč, a ono što je manje poznato jeste da je on insceniran od strane britanske tajne službe. Dakle, opet spoljni faktor.
Protestovali su Srbi u Beogradu i protiv Miloševića. Ali, danas se već zna da su zapadnjaci i tu umiješali prste, podržavajući i finansirajući srpsku opoziciju. Naravno, ta činjenica ne umanjuje niti potcrtava ulogu Slobodana Miloševića u ratnim sukobina na prostoru bivše Jugoslavije s početka 90-ih.
Republika Srpska, kao ni drugi prostori na kojima su Srbi većina, ne razlikuje se po tome od ostatka nacionalnog korpusa. Poslije predratnih mitinga, izazvanih strahom od budućnosti, značajniji protestni skupovi u RS dogodili su se u vrijeme preokreta u SDS-u koji je napravila tadašnja predsjednica Biljana Plavšić. Poslije toga muk.
U RS se već godinama teško živi, kao i u cijeloj BiH. Na djelu je otvorena pljačka narodnih dobara koju vlast, ova, kao i sve prethodne, sistematski čini i podržava. Istina, za vladavine SNSD-a i njegovog lidera Milorada Dodika, ovaj proces je u RS priveden kraju. Pljačka, opšta i politička korupcija, organizovani kriminal, nepotizam... cvjetaju. I opet muk!
Sve ovo je dovelo do potpunog sloma privrednog i ekonomskog života, a posljednjih dana 2014-te otvoren je i proces urušavanja finansijskog sistema RS. Bez ta dva stuba ni Republika Srpska neće dugo potrajati ukoliko ne dođe do promjene vlasti, što bi bio i uslov za otpočinjanje sveukupnih promjena u društvu. Opšteg društvenog, pa i nacionalnog oporavka.
Uzalud Milorad Dodik nakon devet godina vladavine u kontinuitetu, i više od decenije učešća u vlasti, najavljuje da će „2015-ta biti jedna od najuspješnijih godina Republike Srpske“ i da je to „godina mogućnosti u kojoj će biti realizovane mnoge ideje“. Vrijeme za popravni pred narodom je isteklo.
Kao odgovor na Dodikovu novogodišnju čestitku, na predsjednički prag mu je stigla jasna poruka poslata očajničkim potezom 83-godišnjeg starca koji je sebi oduzeo život pred Palatom Republike, usred bijela dana.
Bilo je samo pitanje vremena kada će ojađeni ljudi, u prvom redu penzioneri, borci i ostali pripadnici socijalno najugroženijih slojeva društva doći pred sjedište predsjednika Republike Srpske. Bez obzira što niko ne može znati misli starca koji je sebi oduzeo život, njegov izbor nije bio ni malo slučajan.
U gotovo svim novinarskim anketama, oštrica kritike za težak život uperena je protiv vlasti i onog ko je sinonim vlasti u RS. Milorada Dodika. Zato i ne čudi što je za mjesto smrti izabrana upravo Palata Republike.
Poznato je da Srbi vole snažne lidere koje biraju za vođe i podržavaju ih na uštrb institucija, zakona i demokratije. Takođe je poznat i odnos naroda prema vođama koji izgube njegovo povjerenje. O tome su sociolozi i psiholozi masa, kao i istoričari rekli svoje.
Može smušena opozicija u RS svojim nesnalaženjem i nehtijenjem u nedogled produžavati opstanak nesposobne, bahate i bezobrazne vlasti, ali će jednako snositi odgovornost za ono što može da uslijedi u narednom periodu, baš kao i aktuelna vlast.
Revolt naroda, građana, evidentan je. To nezadovoljstvo iskazano je i na posljednjim opštim izborima. U toku je artikulacija tog nezadovoljstva, koju će teško biti kontrolisati. Erupcija gorčine, nakupljane decenijama, mogla bi da bude kataklizmična, jednako kao što je nepredvidiva.
Vlast, ako je suditi po izjavama njenih prvaka, ne razumije poruke koje im stižu svakodnevno. Što je još gore, ne prihvataju odgovornost i ne pokazuju želju za promjenom stanja stvari. A to, narodski rečeno, neće izdobriti!
Zato, svima nama želim da u Novoj 2015-toj ne izgubimo nadu, i da na obzorju ugledamo zvijezdu spasa. Da Republika Srpska konačno dođe pameti, a Bosna i Hercegovina nađe svoj mir.
U to ime - živjeli i zdravi bili!
Piše: Željko Raljić