Neizvjestan put do nezavisnosti Škotske
Teško je predvidjeti ishod plebiscita o otcjepljenju Škotske od Velike Britanije imajući u vidu ogroman broj neodlučnih po tom pitanju, ocjenjuje nemački list.
Istraživanja su pokazala da većina Škota želi da ostane u okviru Velike Britanije i taj se postotak kreće od 45 do 55 procenata. Međutim, nijedno istraživanje ne može da prognozira da li će tabor samostalaca da pobjedi. U internet izdanju na engleskom jeziku, njemački Špigl piše da je agencijama za ispitivanje javnog mnjenja nemoguće da utvrde rezultat plebiscita zbog velikog broja neodlučnih.
"Kada ne bi bilo anketa, neko bi na pomislio da je zaključak jasan, bezbrojni plavi transparenti podršci nezavisnosti znače pobjedu opcije za samostalnost", navodi list.
Na referendumu koji će biti održan 18. septembra, glasaće više od četiri miliona Škota, a list navodi da je to pitanje postalo glavni predmet rasprave među pukom, kako se dan odluke bliži.
"Samo nekoliko nedelja uoči referenduma, Škotska izgleda kao zemlja koja se budi iz zimskog sna da bi proslavila kaledonijsku verziju Arapskog proleća'', navodi "Špigl", koristeći rimsko ime za Škotsku - Kaledonija.
Riječ je, kako ocjenjuje list, o jedinstvenom procesu budući da se referendum održava u atmosferi miroljubivih odnosa i bez nasilja, koji bi mogao da označi kraj 307 godina duge unije Škotske sa Engleskom. "Špigl" piše da je "otuđenje" Škotske od Britanije počelo '60. tih i '70-tih godina prošlog vijeka, sa razvojem brodogradnje i industrije uglja i čelika.
Oni koji su za otcjepljenje Škotske smatraju da se ekonomski uspon iz prošlosti do danas istopio i mnogi krive britansku premijerku Margaret Tačer za jaz između sjevera i juga, navodeći da "čeličnu lejdi" nigdje na svjetu ne mrze koliko u Škotskoj.
"Kada je došla na vlast 1979. godine u Škotskoj je bilo 15 rudnika uglja, a 1990. godine, kada se povukla, ostala su dva", navodi list stav samostalaca.
Za one koji planiraju da u odgovoru na referendumsko pitanje:
"Da li Škotska treba da bude nezavisna zemlja?" zaokruže "da", najjači argument je ekonomija. Svi koji sanjaju o nezavisnosti Škotske vjeruju u riječi škotskog speratističkog premijera Aleksa Salmonda da naftne i rezerve gasa na obali Škotske mogu da obezbjede prosperitet naciji. Salmond obećava da će prihodi od njihove eksploatacije narasti na sedam milijardi funti godišnje do 2018. godine.
Neki međutim tvrde da prirodna bogatstva vrijede polovinu od tog iznosa i da Salmondove kalkulacije nisu ništa do opsjena i pretjerivanje.
"Činjenica je da je jedno naftno polje potpuno isušeno i nezavisna Škotska bi vjerovatno morala da obezbjedi 40 milijardi funti da očisti desetine kilometara cjevovoda i kablova u Sjevernom moru", naveo je "Špigl" procjene britanskog "Ekonomista".
Protivnici otcepljenja kažu da škotska vlada namjerno zataškava te troškove kako se ne bi omela euforija koja prati priču oko nezavisnosti. "Špigl" zaključuje da kretanje Škotske ka nezavisnosti oslikava eroziju evropskih država budući da se posle nekoliko godina kriza građani sve manje identifikuju sa svojom zemljom, želeći sve više da budu dio manjih, efikasnih regiona.