Ako ste nekad posmatrali čašu Ginisa izbliza, moguće je da ste se pitali zašto je pjena ovog tamnog piva bijela, od čega je ona sastavljena – gasa, tečnosti ili nečeg trećeg – i zašto brojni mjehurići putuju prema dnu čaše, a ne prema površini.

Pivo je zapravo tečni hljeb – brižljivo obrađen sok žitarica. Za njegovo stvaranje potrebni su i umijeće i znanje. Prvi su ga u čast svojih bogova proizvodili i pili Sumerani. Kasnije se ono odomaćilo i postalo omiljeni napitak u mnogim drugim zemljama, uglavnom na sjeveru Evrope.

Dakle, zašto je njegova pjena bijela kad je ono tamnocrveno, gotovo crno? Prije svega, treba znati da je svjetlost koja do predmeta stiže sa Sunca bijele boje – ona se sastoji od cijelog spektra frekvencija elektromagnetnih talasa koji određuju boju. Dio tih frekvencija materijali upijaju, a dio reflektuju. Osim toga, neke supstance takođe zrače svjetlost na svojim specifičnim talasnim dužinama. Sve to određuje boju predmeta koji gledamo. Pjena piva sastoji se od hiljada malenih mjehurića koji uglavnom podjednako reflektuju sve talasne dužine, pa je njihova boja bijela.

Dugo vremena vodila se rasprava o pitanju kreću li se mjehurići u Ginisu prema dolje ili prema gore. Odgovor je - u oba smjera. Naravno, bilo bi logično očekivati da putuju isključivo prema površini jer su ispunjeni gasom i stoga su lakši od samog piva. Međutim, ovim kretanjem upravlja mehanika fluida, a u čaši piva ona stvara složene struje i talase. Među njima najvažnija je cirkulacija, odnosno kruženje tečnosti. U središtu čaše mjehurići se dižu prema površini. Kada stignu tamo, kreću se u stranu prema rubovima čaše. Tim svojim uzdizanjem i širenjem oni povlače i tečnost koja se potom niz strane čaše vraća prema dnu i za sobom vuče mjehuriće. Stoga se u čaši podjednako mogu vidjeti mjehurići koji putuju gore, kao i oni koji putuju dolje.

U ovakvim eksperimentima najčešće se koristi Ginis zato što su njegovi mjehurići uglavnom ispunjeni azotom, a ne ugljen-dioksidom. Difuzija azota prilično se razlikuje od difuzije CO2 i jako utiče na ljepotu pjene, baš kao i sastav samog piva.

Zanimljivo je takođe da su naučnici tek nedavno otkrili kakve oblike poprimaju mjehurići kako bi najefikasnije ispunili prostor u kojem su gusto stiješnjeni jedni uz druge. Mjehurići se zapravo oblikuju u dva neznatno različita tijela koja se najekonomičnije slažu u trodimenzionalnom prostoru. Ovi oblici koriste se i u gradnji jednog paviljona za Olimpijske igre.

U video prilogu irski naučnik objašnjava složenu i zanimljivu fiziku svjetski poznatog irskog piva Ginis.

Kolin Fruz, 31-godišnji vodoinstalater, napravio je najduži motor na svijetu, koji je dugačak čak 22 metra, prenosi „Dejli Mejl“.

Kolin je proveo mjesec dana sastavljajući motor sa 25 sjedišta u bašti svoje mame, a da bi se motor pokrenuo potrebno je troje ljudi.

„Kada sam ga tek završio, mislio sam da nikad neće raditi i da će biti nemoguće održati ga uspravnim pri maloj brzini. Ali kad jednom krenete, već je lakše. Jedino je veoma teško upravljati“, rekao je Kolin.

„Biće teško voziti ga putevima, jer je za njegovo okretanje potrebno bar šest širina puta. Mislim da bi on bio idealan za rimske puteve“, ističe tvorac motora.

Da bi se upisao u knjigu rekorda, Kolin je trebao da pređe 100 metara sa svojim vozilom, ali je uspieo da pređe čak više od jedne  milje i sada planira da pošalje snimak i izjave svedoka zvaničnicima Ginisove knjige rekorda.

On već drži svetski rekord za najbrži električni skuter, koji može da se kreće brzinom od 114 kilometara na sat, a vjeruje da će dugo držati titulu rekordera za najduži motor.

Prethodni najduži motor na svijetu bio je dugačak "samo" 14 metara.