Sve je više naučnih dokaza u svijetu o velikoj štetnosti amalagamskih (živinih) plombi, kojih je u ustima građana BiH oko dva miliona i predstavljaju svojevrsne toksične bombe!

Naime, ovakav stav doktora Miroslava Duronjića, poznatog stomatologa iz Dervente, o plombama čiji je glavni sastojak toksična živa, nailazi na sve više istomišljenika u stomatološkim krugovima BiH, ali izaziva i mnoge kontroverze u susjednim državama, pogotovo u Hrvatskoj.

Duronjić, koji je i predsjednik Udruženja za integrativnu medicinu u RS, navodi da amalgamsku plombu, kao „tihog ubicu“, nije stavio pacijentu već 25 godina te posebno upozorava na veliku štetnost prilikom njihovog vađenja.

„Veliki je problem odstranjivanje takvih plombi, pogotovo jer ih stomatolozi u BiH sada masovno skidaju, ali bez ikakve zaštite, što prouzrokuje još veće trovanje. Svaki pacijent bi prije uklanjanja amalgama trebalo da dobije specijalne tablete“, ističe dr Duronjić.

Ovaj stomatolog član je jednog udruženja iz SAD (Minesota) koje se oštro protivi upotrebi amalgama. Duronjić kaže da posjeduju i izjave i dokaze pacijenata teško oboljenih od upotrebe ovih plombi. Uvjerava da postoje jasni naučni dokazi da amalgamske plombe ni po koju cijenu ne smiju ući u usta.

„Mislim da Ministarstvo zdravlja RS i Stomatološka komora konačno treba da ustanu i kažu ‘ne’ amlagamima. Naprosto, on je više od 50 posto živa, tihi ubica, koji ljudima u nekim šezdestim godinama izaziva Alchajmerovu bolest i razne karcinome“, uvjerava dr Duronjić.

Pojedine razvijene države svijeta, poput zemalja Skandinavije i Kanade, već su zabranile upotrebu amalgamskih ispuna. I Duronjić naglašava da ovo nije tek obična i napuhana priča te navodi da je zbog svojih stavova već imao neprijatnosti u struci.

Pogubne plombe pogotovo za trudnice i djecu

„Danas imate alternativu, imate masu kompozitnih materijala koji su neuporedivo manje štetni od amalgamskih plombi, koje mogu biti pogubne, pogotovo za trudnice i djecu“, zaključuje dr Duronjić.

Vera Pavlović, predsjednik Izvršnog odbora Komore doktora stomatologije RS i specijalista bolesti zuba, kaže da se amalgami trenutno vrlo malo koriste u cijeloj EU, ali sve manje i u BiH.

„Ja ih vrlo malo koristim, jer ih kompozitni ispuni sve više mijenjaju u upotrebi. Vjerovatno će do 2018. biti i potpuno ukinuti“, kaže dr Pavlović.

Maida Ganibegović, ugledna profesorica iz Sarajeva i član Komiteta Svjetske zdravstvene organizacije, uglavnom dijeli ove stavove.

„Taj amalgam je apsolutno toksičan, čitav svoj život sam stavljala te plombe, ali više ne, jer je naučno dokazana njihova štetnost“, ističe ona.

Ipak, ima i nešto drugačijih mišljenja. Anita Bajsman iz Sarajeva magistrirala je na temu amalgamskih ispuna i dobila zanimljive rezultate.

„Korištenjem tri elektrohemijske metode dobila sam rezultate koji nisu zabrinjavajući, tako da ja nisam ni potpuno za ni potpuno protiv njihove upotrebe. Znate, vi ništa manje žive ne unosite koristeći hemijske preparate ili jedući morsku hranu“, ističe ona.

No, Bajsmanova se slaže da je vađenje ovih plombi ipak delikatnije pitanje.

„Usljed bušenja se mogu osloboditi živine pare i onda se apsorbira oko 80 posto udahnute količine. Zbog skidanja tih plombi mi stomatolozi možemo biti još ugroženiji. Na Katerdi imamo i internu doktrinu da trudnicama ipak ne diramo amalgamske plombe“, navodi Bajsmanova, koja ne dvoji da danas postoji sasvim dobra alternativa amalgamima.
Dr Oz ukazao na posljedice amalgama.

Cijelu jednu emisiju razornom djelovanju amalgamskih plombi posvetio je i dr Oz, poznati američki liječnik i čest gost planetarno popularne Opre Vinfri. Dr Oz, čija je emisija jedna od najgledanijih u SAD, pokušao je ukazati na sve moguće posljedice primjene ovih plombi, pri tom navodeći da vjerovatno većina od oko 100 miliona Amerikanaca koji nose ove plombe ne zna kojeg je sastava srebrni ispun u njihovim ustima.

„Kada bih ispustio ovaj toplomjer sa živom, svi vi koji ste sada u studiju morali biste ga napustiti. Pa, razmislite, ako je živa toliko opasna kada se razbije toplomjer, kako to da nije opasna u našim ustima“, rekao je, između ostalog, dr Oz.

Rijetko koju ženu jednom mjesečno ne uhvati ono posebno raspoloženje – PMS. Svima oko vas je jasno da niste dobre volje, mnogi vam se sklanjaju s puta. Predmenstrualni sindrom uključuje cijelu lepezu emocionalnih i tjelesnih promjena s kojima se žene bore svakog mjeseca, ali znate li šta se tačno događa sa vašim tijelom u to vrijeme?

Dvije sedmice prije menstruacije

Hipofiza izlučuje hormone koji podstiču izlučivanje folikula i lutenizirajući hormon u krvotok. Upravo je to poruka jajnicima da je vrijeme da pošalju “paket”. Nakon primanja poruke jajnici u jajovod izbacuju najzrelije jajašce. Ono započinje svoj put prema materici, za šta će mu biti potrebno nekoliko dana. U međuvremenu jajnici povećavaju proizvodnju estrogena, hormona koji sluznici materice signalizira da započne izgradnju doma za embrion.

U naredne dvije sedmice

Kako materica gradi tkivo i jača prokrvljenost, jajnici oslobađaju hormon koji je ključan za trudnoću, progesteron. Zbog toga tjelesna temperatura može da poraste za nekoliko stepeni, iako to možda nećete primijetiti. Druge nuspojave nisu baš tako benigne. Progesteron takođe podstiče širenje mliječnih žljezda u grudima, pa su vam grudi u tom periodu vjerovatno bolne i otečene.

A žene koje piju kontaraceptive hormonske pilule često su pošteđene ove nuspojave.

Progesteron takođe može uticati na određene moždane hemikalije, uključujući i hormon za regulaciju raspoloženja, serotonin. To često podstiče i amigdalu, strukturu mozga povezanu s emocijama, a rezultat toga su dva šarmantna simptoma PMS-a: nervoza i tjeskoba.

U međuvremenu estrogen i progesteron pripremaju matericu. Crijeva se opuštaju i uslijed toga nastaje poznata nadutost i problemi s gasovima.

Period kad počne menstruacija

Nakon što je neoplođeno jajašce čekalo dovoljno dugo, materica shvata kako je cijeli napor bio uzaludan. Snižavaju se nivoi estrogena i progresterona, a samim tim nestaju i simptomi PMS-a. Ćelije materice počinju da ispuštaju hemikalije koje se nazivaju prostaglandini i koji pomažu u ljušćenju materice, koje prati krvarenje i izazivaju kontrakcije mišića materice, koje osjećamo kao grčeve. Iako imate osjećaj da vam krv nemilice curi danima, činjenica je da je prosječni gubitak krvi tokom menstruacije svega nekoliko kašika.

Kada se menstruacija završi

Vaši jajnici već počinju da se pripremaju za ispuštanje novog jajašceta kako bi cijeli proces mogao ponovo da otpočne.

Da li djevojke sa nekoliko kilograma viška treba da nose takozvani ”skini” džins? Koji model suknje im najbolje pristaje? Da li je za njih bolji strukirani ili široki kaput? Evo odgovora.

“Crna boja je najpoželjnija, jer nas vizuelno umanjuje, ali to ne zači da treba skroz da se ucrnimo. Osobe koje se u tamnim stvarima osjećaju prijatnije, neka dodaju neki zanimljiv detalj u boji: velike minđuse, maramu, torbu… Punije osobe treba da izbjegavaju garderobu sa printom i da biraju jednobojne komade. Ja bih se uvijek odlučila za crni donji dio, a džemper, na primjer, u nekoj svjetlijoj boji”, rekla nam je modna blogerka Zorana Jovanović.

Punije osobe češće nose široku garderobu. Da li tako izgledaju još veće?

“Ne treba pretjerivati ni sa širokim, niti sa uzanim stvarima. U preširokoj garderobi i mršava osoba djeluje punije, tako da to nije dobro rješenje. Naravno, punačka osoba ne treba da se utegne.”

Koji dezeni doprinose da izgledamo vitko, a koji nas “debljaju”?

“Nijedan dezen ne ide u korist čak ni mršavim osobama. Pruge su mač sa dvije oštrice – položene nas šire, a uspravne nas neće izdužiti. Leopard print je dobar ali samo na modnim detaljima, dakle nikako na majicama ili pantalonama. Tufne nas, takođe, vizuelno šire. Najbolje je zato da print ostane na maramama, šalovima, a garderoba bude jednobojna.”

Kakav kroj pantalona treba nositi da bismo izgledali tanje? Da li nogavice treba da budu široke ili uzane, struk viši ili niži, gdje treba da stoje džepovi na zadnjem?

“Struk definitivno treba da bude viši, a punijim osobama najbolje stoji takozvani ‘cigaret’ model pantalona. Skroz uzane nogavice ističu butine, a i u ‘zvoncarama’ izgledamo još deblje. Inače, taj model panatalona je isključivo za visoke i baš mršave djevojke, najbolje uz štikle. Dakle, zvoncare za puniji stas su veliko – no, no! U helankama se punije djevojke osjećaju prijatno jer ih ništa ne steže, ali njih treba obavezno kombinovati uz dugačke tunike.”

Prodavnice su pune džins pantalona uzanih nogavica – da li punije djevojke treba da ih nose ili ne?

“Deblje osobe treba da izbjegavaju džins, ali ne one koje imaju samo pet do deset kilograma viška. Teget džins još i može da prođe. Ali, ako ste puniji u gornjem dijelu, a imate tanje noge, onda možete da nosite farmerke užih nogavica. Uvijek kada birate pantalone, bez obzira na to od kog su materijala, vodite računa o proporcijama butine i lista.”

A mini suknje?

“Uh, to nikako! Ima jako lijepih modela suknjica do koljena, u takozvanom ‘A kroju’. One prekrivaju kritičnu zonu butina. Ja bih se uvijek odlučila za takav model jer vidjeti puniju djevojku u mini suknji je prilično vulgarno. Maksi suknje su uvijek poželjne, ali nažalost možemo da ih nosimo samo nekoliko mjeseci godišnje.”

Vrijeme je slava, a bliži se i novogodišnji doček, u čemu će punija djevojka izgledati elegantnije – u haljini ili u pantalonama?

“Kilogrami ne treba da nas ograničavaju, već treba svako da pronađe kroj koji mu najbolje stoji, komad garderobe koji nas ne steže, u kojem ćemo sebi izgledati elegantno i lijepo, ali ne napadno. Haljina do koljena koja ide uz tijelo, ni uska, niti široka, haljina koja ima kaiš u struku je dobar izbor. Suknja A kroja do koljena, crne pantalone. To su za mene najbolje opcije.”

Ako se odluči za sako, kakav treba da bude – strukiran ili ne, koje dužine, boje, kako da se kopča?

“Punije osobe nikako ne bi smjele da zakopačavaju sako, naročito ako imaju veće grudi. Poželjno je da sako bude malo duži, da prekrije guzu, i nikako ne smije da bude strukiran.”

Kakav kaput biste preporučili za puniji stas?

“Kaput je dozvoljen, ali ne bi trebalo da bude strukiran. Najbolja dužina je malo iznad koljena. Modeli do poda će ‘progutati’ puniju ženu, a prekratak će je još više raširiti. Kaput može i da se vzuje u struku, čime se doprinosi da izgledamo tanje, ali ispod kaputa ne bi trebalo imati više slojeva garderobe kako ne biste izgledali kao medvjedić. Bunda treba da se nosi otkopčana i da nema kapuljaču.”

Simptomi herpesa

Herpes na usni obično nastupa dva do tri dana nakon pojave prvih simptoma. Simptomi koji prethode herpesu su lokalani svrab, bol i neugodno peckanje.

Vrlo brzo nakon pojave simptoma koža na tom mjestu nabubri, pocrveni i postaje bolna. Na uzdignuću se javljaju sitni mjehurići ispunjeni svijetlom gotovo bezbojnom tekućinom. Herpes se najčešće javlja sa vanjske strane usta ili usana, te negdje u tom području pored. Mjehurići s vremenom pucaju, što dovodi do stvaranja žutih krasti i ranica koje obično zacijele u roku od 7 do 10 dana.

Ovo se odnosi na Herpes HSV1 virus.

Liječenje herpesa

Herpes u većini slučajeva prolazi sam od sebe i ne zahtjeva posebno liječenje. Ipak, kod vrlo čestih recidiva provodi se terapija antivirusnim lijekovima koji se mogu uzeti na recept. U takvim slučajevima, liječenje se treba provesti odmah nakon izbijanja simptoma herpesa, pa je dobro u kućnim zalihama imati lijekove koje vam je prije propisao ljekar.

Prirodni recepti protiv herpesa su: čaj od žalfije, čaj od ruzmarina, korijena čička ili livadske djeteline. Pored čajeva, u liječenju herpesa veoma je bitno da osoba izbjegava stres, da miruje i konzumira laganiju hranu.

Na mjestu izbijanja herpesa možete držati kocku leda, to bi trebalo ublažiti samu pojavu herpesa. Još bolja metoda je da na mjestu izbijanja herpesa držite čeno bijelog luka. Naravno, bijeli luk treba da bude svjež. Čeno bijelog luka držite na mjestu nekih pet minuta, te ga zamijenite svježim.