Osim što pričinjava neopisivo zadovoljstvo, uloga roditelja donosi i ogroman trošak, jer se za bebu u prvih šest mjeseci potroši između 2.000 i 3.000 maraka.

Ovu računicu iznose dvije majke iz Banjaluke, koje kažu da hrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine i ostala oprema za novorođenčad itekako “pustoše” novčanike.

Krevetac košta između 150 i 400 maraka, i uz to je potrebno kupiti i posteljinu, čija je cijena između 50 i 110 KM, kao i dušek, za koji valja potrošiti oko 100 maraka.

Zatim, za kolica treba izdvojiti od 200 do 900 KM, što zavisi od kvaliteta, dok auto-sjedalica košta 50 do 120 KM. Za prvu ruku treba kupiti i odjeću, peškiriće, obuću, i za to potrošiti do 300 KM.

Mlada majka Bojana ističe da žene koje moraju da kupuju adaptirano mlijeko svake sedmice imaju dodatni trošak “težak” oko 30 maraka.

“Ma, sve je skupo! Flašice za hranjenje i dude platila sam oko 50 maraka, a vjerovali ili ne, samo za kozmetiku je mjesečno potrebno oko 20 KM, koliko koštaju kupka, krema, puder i slično. Kada za kupanje bebe košta oko 20 KM, a jednokratne pelene su isto skupe i mjesečno muž i ja izdvajamo između 30 i 60 maraka”, priča Bojana.

Ova majka dodaje da je za svaki odlazak ljekaru, te kupovinu lijekova, trošila od 40 do 50 maraka.

“O paprenim cijenama opreme za bebe svjedoči i podatak da četkica za bebe koje imaju prve zubiće košta oko 17 KM! Isto tako glodalica košta oko 10 maraka”, ističe ona.

Jelena P., koja ima sina od nekoliko mjeseci, priča da beba donosi neopisivu sreću, ali pritom i te kako košta.

“Krevetac, najjeftiniji, košta 100 maraka, madrac sam platila 50 KM, dok posteljina košta 80 do 100 KM. Dvije dekice, tanja i deblja, zavisi kad je beba rođena, koštaju 30 maraka”, prisjeća se Jelena.

Ona dodaje da najjeftinija kolica koštaju 120 maraka, dok su ona s nosiljkom i ležaljkom za auto 300 KM ili više.

“Kozmetika za bebu, kao što su kreme, kupke, sapuni, šamponi, vlažne maramice, četka za kosu, štapići za uši, makazice za nokte, košta bar 50 maraka, a kućna apoteka, poput kapi i čajeva i slično, ‘staje’ 100 maraka”, priča Jelena.

Koliko je teško podmiriti sve ove troškove, najbolje znaju roditelji u čijem je naručju odrastalo više mališana.

Jovan Radovanović, predsjednik Udruženja “4+” Banjaluka, priča nam da je više od 75 odsto njihovih porodica nezaposleno, tako da nemaju nikakvih primanja, izuzev dječjeg dodatka.

“Kada i imate platu teško se snabdjeti pelenama, kolicima i ostalom opremom za bebe, a možete misliti kako je kad nemate primanja”, ističe Radovanović.

Inače, u skladu sa Zakonom o dječjoj zaštiti, Vlada RS je odobrila majkama s prebivalištem u RS jednokratnu novčanu naknada za svako četvrto rođeno dijete od 450 KM, dok je za svako trećerođeno dijete naknada “teška” 600 KM.

Podsjećanja radi, kako smo ranije pisali, oprema za bebe u BiH je i do tri puta skuplja nego u Evropi.

Ipak, svi ovi troškovi se, kako tvrde roditelji, zaborave kada se beba nasmije i zbog toga mladi bračni parovi ne bi smjeli razmišljati o odlaganju najbitnije životne uloge, pogotovo ako se u obzir uzme da bijela kuga već godinama vlada u BiH.

Srebrenica - U Srebrenici je prije dva dana promovisan roman "Genocid" u kojem autor Emil Vlajki svjedoči o zločinima Bošnjaka nad nesrpskim stanovništvom tokom posljednjeg rata u Sarajevu.

"Genocid nije samo ubijanje ljudi. Genocid ima mnogo šire značenje i podrazumijeva uništavanje svega što je vijekovima stvarano. U BiH su svi žrtve genocida koji je provela međunarodna zajednica i dio domaćih šovinista, preobraženih iz bivših komunista", smatra Vlajki. 

On je ocijenio da u Srebrenici ne može biti govora o genocidu, jer genocid prvo podrazumijeva ubijanje žena i djece što ovdje nije bio slučaj, jer su oni evakuisani. 

"Ono što se dogodilo u Srebrenici možete zvati kako hoćete, ali to ne može biti genocid", tvrdi Vlajki. 

Vlajki, koji je potpredsjednik Republike Srpske, tokom promocije u srebreničkom Kulturnom centru rekao je da je u romanu opisao šta se desilo prije 20 godina i da se "tu vidi kako se tih godina stvarao genocidni mentalitet u Sarajevu koje je bilo opsjednuto spolja, ali isto toliko i iznutra". 

On je istakao da je i sam jedva živu glavu izvukao iz tog grada, te dodao da mu se čini da se i sada stvaraju isti uslovi kao i pred rat 1992. godine. 

"Postoje i sada određene snage kojima nije stalo do mira i do zarastanja rana nego i dalje nastoje da stvaraju haos. Nadam se, ne sa istim posljedicama kao onda", rekao je Vlajki. 

Prema Vlajkijevim riječima, i sadašnja situacija je bremenita mržnjom, nerazumijevanjem, netolerancijom i borbom za teritoriju, što je posebno karakteristično za bošnjačku stranu iz čijih redova većina sve što je srpsko karakteriše genocidnim. 

"Kako da neko živi sa nekim zajedno kome svakog dana kaže da je genocidan?Plašim se da i danas nema tolerancije na ovim prostorima, kao što je to bilo devedesetih godina prošlog vijeka i da se ništa unutar onoga što se naziva `tamnim vilajetom` nije promijenilo", rekao je Vlajki. 

On je istakao da je sam preživio dva genocida, jer mu je u drugom svjetskom ratu nastradala porodica sa majčine strane zbog jevrejskog porijekla, a da je jedva preživio u posljednjem ratu. 

Novinar Lidija Žarić rekla je da Vlajkijev roman "Genocid" ima u sebi i beletristike, ali je u suštini autobiografska knjiga koja svjedoči o ratnim strahotama u Sarajevu, ali je i anatomija sadašnjeg stanja u BiH. 

Ona je navela da knjiga, koju je objavila beogradska Izdavačka kuća "Filip Višnjić", govori o krizi savremenog čovječanstva, novom svjetskom poretku, genocidu nad Srbima i teretu koji se stavlja srpskom narodu. 

O romanu je govorio i direktor Izdavačke kuće "Filip Višnjić" iz Beograda Dejan Mastilović. 

Organizator i domaćin ove promocije bilo je Srpsko prosvjetno i kulturno društvo "Prosvjeta" iz ovog mjesta čiji je predsjednik Milan Jovanović rekao da promocija ove knjige u Srebrenici predstavlja priznanje za "Prosvjetu".

Obrve uokviruju lice i daju mu zaokružen izgled. Ako su neproporcionalne ostalim dijelovima lica, mogu čak i izgledati groteskno, umjesto glamurozno, prirodno ili ženstveno.

Za savršene obrve potrebno je malo strpljenja, mirna ruka i malo truda. Osnovno pravilo je: nemojte ih previše čupati! Nisu bapske priče da obrve ponekad ne narastu kad se pretjerano čupaju. Uložite malo pametnog truda u njihovo oblikovanje i nećete zažaliti.

Znate li kakvog bi oblika trebalo da budu vaše obrve?

Obrve za četvrtasto i izduženo lice

Za ovakve oblike lice bilo bi najbolje izbjegavati visoki luk. Umjesto toga odaberite umjereno debele obrve (ni pretanke, ni predebele) s blagim lukom koji će izgledati prirodnije i ujednačiti cijelo lice. Cilj je učiniti čelo širim nego što ono zaista jeste.

Obrve za okruglo lice

Ako je vaše lice okruglo, možete biti fleksibilniji po pitanju oblikovanja obrva. Idealno bi bilo izabrati srednji luk nešto tanje širine jer ćete na taj način vizuelno stanjiti lice, ali nemojte pretjerati i završiti na tankoj liniji.

Obrve za ovalno lice

Žene s ovalnim licem spadaju u onu rijetku grupu oblika lica kojima visoki luk odgovara, jer je kao stvoren za njih. Nešto tanji visoki luk prikovaće svako oko za vaše lice.

Obrve za izduženo i srcoliko lice

Previsoki luk obrva podariće osobama izduženog i srcolikog oblika lica “začuđeni” izgled. Za ovakvo lice idealne su ravnije obrve srednje debljine s blagim lukom. Pažnju ćete na taj način usmjeriti prema spolja, umjesto prema gore.

Do sada su stanovnici Sjeverne Koreje mogli birati između 28 propisanih frizura, 18 za žene i 10 za muškarce. No, od sada će svi muškarci morati imati frizuru kao vrhovni vođa.

Pyongyang je uveo novi zakon još prije dvije sedmice, ali sada je stupio na snagu na čitavom području ove izolirane diktature, izvještava BBC.

No, nisu svi oduševljeni novim propisom jer mnogi smatraju da takva frizura nije baš muževna. ‘Fizura našeg vođe je posve posebna, ako baš želite', rekao je neimenovani izvor za Radio Free Asia. ‘Ne pristaje svakome jer nemaju svi isti oblik glave i lica’.

Osim toga, prema bivšem stanovniku Pyongyanga, koji je prebjegao u Kinu, frizura Kim Jong-Una je nepopularna jer podsjeća na stil kineskih krijumčara. ‘Sve do sredine 2000-ih to smo zvali ‘frizura kineskih krijumčara”, ispričao je prebjeg za Korea Times.

Državna televizija Sjeverne Koreje navodno je pokrenula reklamnu kampanju protiv duge kose s porukom: ‘Skratimo našu kosu u skladu sa socijalističkim životnim stilom’.

I bivši vođa Kim Jong-Il, koji je Sjevernom Korejom vladao 17 godina, održavao je sličnu firzuru. Doduše, njegova je bila malo voluminoznija.

Za sada se čini da će žene i dalje moći birati neku od 18 zakonom dopuštenih frizura. A kako je mladi diktator veliki fan humorističke serije Friends, nije isključeno da će narediti kako sve žene moraju nositi frizure poput ženskih likova ove popularne serije.

No, sve bi ovo trebalo uzeti s barem mrvicom rezerve. Naime, prošle su se godine pojavile glasine da je ta ista državna televizija Sjeverne Koreje objavila kako su uspješno spustili astronauta na Sunce.

Jedna Amerikanka koja je u zatvoru provela 32 godine za zločin koji nije počinila, oslobođena je zahvaljujući upornosti nekoliko studenata.

Meri Virdžinija Džouns (74) osuđena je 1981. godine za ubistvo, otmicu i krađu, a sad je sudija Vilijam Rajan poništio optužnicu i naredio njeno oslobađanje.

Pobožna starica, koja je dobila nadimak "Majka Meri", optužena je za saučesništvo u ubistvu jednog narko dilera, kojeg je ubio njen tadašnji partner Mouzi Vilis.

Prema navodima studenata prava na Univerzitetu Južna Karolina koji su pratili slučaj na sudu, Vilis je uperio pištolj na Meri Džouns i primorao je da ga odvede do narko dilera kojeg je ubio. Vilis je osuđen na smrt i preminuo je dok je čekao kaznu.

Meri Džouns, bivša prosvjetna radnica bez policijskog dosijea, upoznala je Vilisa 1981. godine. Vilis je tada bio beskućnik i obećao da će promijeniti život i krenuti ispočetka. Ali, nedelju dana prije ubistva pretio je Meri Džouns i njenoj ćerki Denitri da će ih ubiti ako ga prijave policiji.

"Nisam svojom voljom prisustvovala ubistvu", rekla je Meri Džouns na sudu.

Tužilaštvo je potom ponovo otvorilo istragu i kasnije zatražilo njeno oslobađanje.

Širom svijeta ima više od šest miliona slobodnih zidara, ali je ova organizacija, uprkos činjenici da postoji skoro 300 godina, i dalje obavijena velom tajne.

Dokumentacija o njima tokom vremena je, sasvim prirodno, uništena, ali je nekoliko spiskova organizacije kojima su obuhvaćeni neki od najuticajnijih ljudi u istoriji, ipak odolelo zubu vremena.

Pravila za prijem

Zahtev za prijem u društvo može da podnese svako, pod uslovom da vjeruje u Vrhovno Biće. Članovi organizacije vjeruju u “istinu, toleranciju, poštovanje i slobodu”. Nekada su članovi mogli da postanu samo bjelci, i to muškarci, a danas mogu da im se pridruže ljudi svih nacionalnosti i rasa.

Afroamerički slobodni zidari su se, međutim, odvojili i osnovali zaseban ogranak nazvan Masoni Princa Hola. Žene, po pravilu, još ne mogu da postanu članice, ali mnoge moderne lože ih ipak primaju.

Kada uđu u organizaciju, novi članovi postaju šegrti, a zatim mogu da napreduju sve do Suverenog velikog glavnog inspektora (ukupno 33 stepena).

“Biznis insajder” objavio je spisak 17 živih i mrtvih članova koji su položili svečani zavjet.

Bendžamin Franklin - Loža Sveti Jovan, Filadelfija, 1730.

Bendžamin Frenklin je postao član lože “Sveti Jovan” u Filadelfiji 1730. Bio je aktivan u grupi više od 50 godina, a 1734. je bio na položaju velikog majstora Pensilvanije. Štampao je prvu masonsku publikaciju “Ustav slobodnog zidarstva” u američkim kolonijama. Riječ je o jednoj od najrijeđih knjiga na svijetu (postoji samo 20 verifikovanih kopija). Članstvo u redu nije uticalo na njegovu ulogu izumitelja i jednog od utemeljivača SAD.

Džordž Vašington - Loža Frederiksburg, Virdžinija, 1752.

Posle inicijacije 1752. u Loži Frederiksburg (Virdžinija), prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država gajio je čvrste veze sa masonima. Prilikom postavljanja kamena temeljca američkog Kapitola 18. septembra 1793, obavio je masonske rituale. Bio je član sve do smrti i na zahtjev njegove udovice sahranjen je u skladu sa masonskim obredima. Mnogi masoni, kao i članovi Reda Vitezova Templara idu na hodočašće u Maunt Vernon, gdje se nalazi Vašingtonov grob.

Pol Rivijer - Loža Sent Endru, Masačusets, 1760.

Pošto je 1760. godine primljen u članstvo, Pol Rivijer je od 1795. do 1797. bio veliki majstor Velike lože Masačusetsa. Doprineo je stvaranju brojnih loža u svojoj zemlji i uspostavio nove položaje i tradicije. I sin mu je bio slobodni zidar. Iako ni danas niko ne zna ko je izazvao Bostonsku čajanku, protest američkih kolonista protiv Velike Britanije, kada su uništili veliki broj sanduka čaja na brodovima u Bostonskoj luci, mnogi istoričari pretpostavljaju da su određenu ulogu u tome igrali prvi slobodni masoni u američkim kolonijama.

Fransoa-Mari Arue (Volter) - Loža Devet sestara; Pariz, Francuska, 1778.

Fransoa-Mari Arue je pisao pod imenom Volter. Posle prijema u članstvo Lože Devet Sestara 1778. godine, napisao je mnoštvo značajnih knjiga, uključujući i “Kandida” i “Filozofski rečnik”. Ideje izložene u tim knjigama bitno su uticale na prosvetiteljstvo i Francusku revoluciju.

Volfgang Amadeus Mocart - Loža “Zur Wohltätigkeit” (Dobrotvornost), Austrija, 1784.

Austrijski kompozitor i sin slobodnog zidara, kompozitor Volfgang Amadeus Mocart stvorio je tokom svoje plodne karijere niz masonskih muzičkih komada. Pridružio se masonskoj loži “Dobrotvornost” u Austriji 1784. godine. Mnogi čuveni muzičari su bili masoni. Franc Jozef Hajdn i Mocart su bili u istoj loži, dok se Johan Kristijan Bah pridružio masonima u Londonu.

Simon Bolivar - Loža Lautaro; Kadiz, Španija, 1803.

Južnoamerički oslobodilac i politički vođa Simon Bolivar predvodio je veliku borbu za nezavisnost od Španske imperije. Primljen je u red masona 1803. godine, u masonskoj loži “Lautaro”, u Kadizu (Španija), i obavljao je dužnost predsednika Kolumbije i Perua. U aprilu 1824. postao je Suvereni veliki glavni inspektor, kada mu je dodjeljen najviši stepen u hijerarhiji društva.

Džon Braun - Loža Hadson br. 68; Hadson, Ohajo, 1824.

Militantni abolicionista Džon Braun pridružio se slobodnim zidarima u Ohaju 1824. godine. Kasnije je, međutim, napustio organizaciju zbog spekulacija da je bio umješan u nestanak Vilijama Morgana. Naime, proširile su se glasine da su masoni kidnapovali i ubili Morgana, koji je posećivao masonske lože, navodno, zato što je prijetio da će napisati knjigu u kojoj će razotkriti njihove tajne. To je potpirilo vjerovanje da grupa obavlja satanističke rituale.

Samjuel Klemens (Mark Tven) - Loža Polarna zvezda br. 79, Sent Luis, 1861.

Poznatiji kao književnik Mark Tven, Samjuel Klemens postao je član Lože Polarna zvezda br. 79 u Sent Luisu 1861. Samo nekoliko mjeseci kasnije dostigao je rang Majstora. U romanu “Zavera Toma Sojera”, Tven, kao i u mnogim svojim djelima, ukazuje na masone tako što značajnu ličnost lokalne zajednice opisuje kao člana društva.

Vinston Čerčil - Loža Stadholm br. 1591, London, 1901.

Vinston Čerčil, koji je u dva navrata bio britanski premijer i postao počasni građanin Sjedinjenih Država, pristupio je engleskim masonima 1901. godine.
Iako je u istoriji njegove porodice bilo dosta slobodnih zidara, a imao je je i dosta prijatelja koji su bili masoni, Čerčilova aktivnost u društvu je bila ograničena na socijalni angažman. Ložu je napustio 1912. 

Hari Truman - Loža Belton br. 450; Grandvju, Misuri, 1909.

Posle inicijacije 1909. godine, Truman je brzo napredovao u masonskoj hijerarhiji, a od 1940 do 1941. bio je veliki majstor Velike lože Misurija. Godine 1945, iste godine kada je preuzeo dužnost predsednika, organizacija mu je dodjelila rang masona 33. stepena Škotskog reda. U pismu supruzi 1939. godine, Truman objašnjava slobodno zidarstvo na sledeći način: “Slobodno zidarstvo je sistem moralnih načela koja olakšavaju život s drugima, razumjeli to oni ili ne.”

Aleksandar Fleming - Loža Sveta Marija br. 2682, London, 1909.

Nakon obreda inicijacije 1909, u Londonu, škotski biolog Aleksandar Fleming otkrio je lekovito dejstvo penicilina, jednog od najčešće korišćenih antibiotika u današnje vrijeme. Postao je majstor svoje lože 1924, a Nobelovu nagradu je primio 1945.

Erl Voren - Loža Sekvoja br. 349, Oukland, 1919.

Erl Voren, uticajni sudija američkog Vrhovnog suda od 1953. do 1969, pridružio se Loži Sekvoja br. 349 u Kaliforniji. Džim Njutn u svojoj knjizi “Pravda za sve: Erl Voren i nacija koju je stvorio” piše da je Voren prestao redovno da prisustvuje sastancima posle manje od jednog mjeseca. Poznat je slučaj “Braun protiv odbora za obrazovanje Topike”, u kome je sudija Voren doneo čuvenu presudu kojom su proglašeni neustavnim zakoni koji uspostavljaju odvojene javne škole za crnce i bjelce.

Džon Edgar Huver - Federalna loža br. 1; grad Vašington, 1920.

Džon Edgar Huver, napoznatiji direktor američkog Federalnog istražnog biroa, bio je i aktivni mason. Godine 1920. postao je član vašingtonske Federalne lože br. 1, u 25. godini je stekao rang majstora masona, a 1955. mu je dodjeljen najviši stepen Suverenog velikog glavnog inspektora. Godine 1965. dobio je i Veliki krst časti, najviše priznanje Škotskog reda.

Daglas Mekartur - Velika loža Filpina

Proglašen “masonom po viđenju”, što znači da njegova inicijacija nije bila eksplicitno planirana, Daglas Mekartur se smatra “oslobodiocem” Filipina, ali ga je američki predsednik Truman, koji je takođe bio slobodni zidar, 1951. razrešio dužnosti.

Džon Glen - Loža Konkord br. 688; Nju Konkord, Ohajo, 1978.

Astronaut i političar Džon Glen, takođe “mason po viđenju”, pripadao je Loži Konkord br. 688, u Ohaju. Veliki majstor Ohaja odlučio je da ga uvede u red nakon što je obleteo Zemlju i četiri puta za redom bio član američkog Senata. Glen je na kraju stekao 33. stepen Škotskog reda, a 1998. mu je dodeljen “Sveti prsten”, koji je izložen u američkom Muzeju i biblioteci nacionalne baštine.

Stiv Voznjak - Loža Dobrotvornost br. 362, Kalifornija, 1980.

Jedan od osnivača kompanije “Epl” pridružio se masonima 1980. godine u Loži Dobrotvornost br. 362, u Kaliforniji.

Džesi Džekson - Loža Harmonija br. 88, Čikago, 1987.

Američki baptistički sveštenik Džesi Džekson je primljen u redove slobodnih zidara 1987. godine. Vjeruje se da je bio mason 33. stepena Masona Princa Hola, afroameričkog ogranka masona. Godine 1987. postao je majstor mason. Loži Harmonija br. 88 pridružio se u Čikagu i dan-danas sarađuje s njima, pored toga što se zalaže za građanska prava.

Još nekoliko velikih imena među masonima:

Džon Džejkob Astor, Endru Džekson, Vilijam “Bad” Abot, Salvador Aljende, Net King Kol, Samjuel Kolt, Djuk Elington, Oskar Vajld, Džon Vejn...

Pobjedom u Janji 2:0, fudbaleri Drine iz Zvornika napravili su veliki korak ka povratku u Premijer ligu BiH.

Zvorničani su tako bez primljenog gola završili gostovanje na "vrućem" terenu u Janji i zadržali šest bodova prednosti ispred Drine HE, koju će dočekati u narednom kolu. Duel imenjaka narednog vikenda mogao bi i definitivno da odluči ovogodišnjeg šampiona Republike Srpske.

Izuzetno vrijedne bodove u borbi za opstanak osvojili su fudbaleri Modriča Maxime. Minimalnim rezultatom 1:0 savladali su komšije u Šamcu, ekipu Borca, prestigli ih na tabeli i tako najavili bolje dane za nekadašnjeg premijerligaša.

Višegradska Drina HE nastavlja sa odličnim rezultatima. Tim Marka Vidakovića već u prvom poluvremenu riješio je pitanje pobjednika u duelu sa Slogoom. Višegrađani su nakon prvih 45 minuta vodili sa 4:0, da bi Dobojlije u nastavku uspjele samo da postignu utješni gol.

U derbiju ovog kola, Kozara je odnijela sva tri boda iz Mrkonjić Grada. Gradiščani su iznenadili domaće fudbalere i slavili sa 2:1, čime su Mrkonjićani definitivno ispali iz trke za šampionsku titulu.

Napredak je minimalnim trijumfom gurnuo Rudar ka Drugoj ligi, dok je do važnih bodova stigla Sloboda iz Novog Grada, i to protiv direktnog konkurenta u borbi za očuvanje prvoligaškog statusa. Novljani su sa 2:1 savladali Proleter i tako još više zakomplikovali situaciju u donjem dijelu tabele.

Jedini meč bez golova u Foči su odigrali Sutjeska i Mladost.

Rezultati kola:

Podrinje – Drina 0:2
Drina HE – Sloga 4:1
Sloboda (MG) – Kozara 1:2 4.
Napredak – Rudar 1:0
Sloboda (NG) – Proleter 2:1
Sutjeska – Mladost 0:0 

Iako je tema jučerašnje javne tibine rukovodstva Republike Srpske u Istočnom Sarajevu bila ,,Aktuelna političko-ekonomska situacija u Republici Srpskoj” predsjednik Srpske Milorad Dodik održao je klasičnu predizbornu tribinu.

U svom mainru pljuvao je i napadao sve koji se usude da drugačije misle i rade,a nakon provokacija na račun BN televizije, ova ekipa napustila je skup.

“Došao sam da vam kažem da BN televizija laže i da ih ne slušate”. Ovim riječima počela je javna tribina Predsjednika Republike Srpske.

Nakon uvodnog izlaganja predsjednik je uvjeravao prisutne na javnoj tribini kako Republiku Srpsku niko ne voli,kako svi žele da nas unište ali na našu sreću on je dovoljno hrabar i neustrašiv pa nas ne da.

Priznao je da su bitange pokupovale jeftino preduzeća u Srpskoj, ali gle čuda, te bitange nisu njegovi kumovi i prijatelji već neki koje su doveli stranci.

Saznali smo i da Miliradu Dodiku i Vladi Srpske ne trebaju pare MMF-a, jer stižu novci iz Rusije, i u narednih 10- ak dana obećava predsjednik – biće para za sve.

Što se tiče opozicije ona je dok je bila na vlasti uništila Srpsku, smatra predsjednik i predala je na upravljanje OHR-u, ali njegovim dolaskom na vlast to se promijenilo.

“Ja sam rekao OHR-u je..te se. Sad sam ja glavni Baja u Srpskoj”, reče predsjednik pred okupljenim glasačima, među kojima je bilo žena i djece.

“Samo politika SNSD-a može sačuvati Srpsku i vrlo brzo on nje napraviti nezavisnu državu. Politika opozicije, politika dodvoravanja će uništiti Srpsku za 6 mjeseci. Vidite kako su, je..te plakali za Mirkom Šarovićem”, progovorio je ponovo “diplomatskim” riječnikom predsjednik Srpske.

U više navrata Dodik je pomenuo, ničim izazvan BN televiziju, a kada je postao vulgaran odlučili smo da napustino predizborni skup najavljen kao javnu tribinu o političko ekonomskoj situaciji u Srpskoj.