SRPSKI JEZIK JE UGROŽEN KOLIKO I NAROD
Poznati srpski lingvista i akademik Slobodan Remetić upozorava da je srpski jezik, kao i srpski narod, ugrožen gdje god se upotrebljava, na cijelom srpskom etničkom i jezičkom prostoru, jer dijeli sudbinu naroda.
"Ovo što se nama danas dešava sa jezikom jeste`nonsens` u planetarnim razmerama i verovatno posledica dužih priprema i sticaja okolnosti. Na jedan deo njih nismo mogli uticati blagovremeno i dovoljno, a za mnogo toga smo sami krivi - naša vlast i intelektualna elita, bez koje smo gotovo ostali", ističe Remetić u intervjuu Srni.
Remetić naglašava da u našem regionu postoji jedan lingvistički jezik, koji je Vuk Karadžić reformisao za potrebe srpskog naroda i kulture, kao i više političkih jezika koji su posljedica lingvističkog inženjeringa.
"Mereno aršinima lingvističke nauke, između Bugarske, Makedonije i Slovenije postoji jedan lingvistički jezik. To je onaj jezik koji je Vuk Stefanović Karadžić polovinom 19. veka reformisao za potrebe srpskog naroda i njegove kulture", pojasnio je Remetić, jedan od najznamenitijih srpskih stručnjaka u oblasti jezika.
On ističe da Bošnjaci putem "bosanskog" jezika teže unitarnoj BiH, te napominje da su Hrvati prije više od jednog vijeka zvanično priznali da su za svoj književni jezik uzeli Vukov jezik, a Vuka su nazivali svojim Ciceronom.
"Veliko nasilje je to što Albanci prekrajaju srpske nazive na Kosovu i Metohiji", smatra Remetić i ističe da nigdje onomastikom /imenoslov geografskih imena/ nije toliko slovenski, srpski, na srpskom etničkom prostoru kao na Kosovu i Metohiji.
On kaže da različito gledanje na Vukov jezik u Zagrebu, Sarajevu i na Cetinju nema naučnu podlogu, te dodaje da je velika podvala - tvrdnja da "svako ima pravo da imenuje svoj jezik kako hoće".
Remetić smatra da se opredjeljenje muslimana u BiH da jezik nazovu "bosanskim" temelji na sasvim prozirnim motivima.
"To je težnja ka unitarnoj Bosni, u kojoj bi vladali oni i njihov jezik. Protiv toga su se pobunili ne samo Srbi, nego i Hrvati, jer ni njima to ne odgovara", istakao je Remetić, koji je član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.
U vrijeme kad je Austro-Ugarska okupirala BiH prošao je pokušaj Benjamina Kalaja da stvori bosanski državni jezik. To je bila smišljena politika da se ukinu mostovi sa maticama, prije svega Srba iz BiH sa Srbijom.
Remetić je ocijenio da se međunarodna zajednica koristi duplim aršinima, s obzirom na to da je napravljeno nešto što svijet nije vidio, odnosno da je amandmanom na Ustav Republike Srpske izbačen naziv "srpski jezik", pa piše da je u Srpskoj u upotrebi "jezik srpskog, jezik hrvatskog i jezik bošnjačkog naroda", samo da bi se izbjegao naziv "srpski".
Remetić navodi da se istorija poigrala sa rezultatima velikog djela Vuka Karadžića, koji je reformu jezika uradio sa najboljim namjerama, te dodaje da je došlo do cijepanja jezika sa varijantama ekavskog i ijekavskog izgovora.
"Velika zabluda, koje se drže čak i neki kompetentni ljudi, jeste da hrvatski jezik ima pravo na status zasebnog jezika", navodi Remetić i napominje da su Hrvati priznali da su uzeli Vukov jezik i da su poznati hrvatski lingvisti govorili da je Vuk Karadžić za njih "isto što je i Ciceron kod Latina".
Remetić naglašava da je velika podvala da svako ima pravo da imenuje svoj jezik kako hoće, te da tako nešto nigdje ne piše u međunarodnim dokumentima, niti Uneskova povelja tako nešto pominje.
Govoreći o nasilnoj promjeni srpskih toponima na Kosovu i Metohiji, Remetić ocjenjuje da se tamo dešava nasilje i nad jezikom i nad srpskim narodom.
"Kosovo je slovenska reč, od ptice kos. Metoh je grčka reč. Imena mesta su srpska kao što su Peć, Priština, Glogovac, Vučitrn, Prizren. Jedino je Uroševac nov, a pre je bio Ferizaj, ali to je turcizam. Tu su i imena reka, kao Bistrica", navodi Remetić
